Sva ta pogrešno shvaćena neovisnost
Ljudi ne mogu živjeti izolirano. Moramo brinuti o svojim vezama i onima oko nas kako bismo vodili najbolji mogući život.
Biti neovisan ne znači da sve možete učiniti bez ičije pomoći.
Jer ljudi trebaju ljude.
Potrebna nam je naklonost da bismo nastavili živjeti.
Moramo stvoriti afektivne veze.
Trebaju nam samopouzdanje i izvjesnost.
Moramo osjećati da pripadamo nekom mjestu smještenom u drugim ljudima kako se ne bismo potpuno izgubili.
Biti neovisan nema nikakve veze sa biti jak.
Odbacite bilo kakav nagovještaj ranjivosti.
Ili bježite od nježnosti.
Biti neovisan ne odnosi se prema ljudima neoprezno.
Da neće, ako se dobro ponašate prema njima, pomisliti nešto što nije.
Kao da sve već nije nešto.
Ako ste neovisni , ne ostavljate za sobom emocionalna tijela.
Jer nikome ništa ne duguješ.
I zato što na taj način nitko od vas ne može ništa zahtijevati.
Biti neovisan nije izgovor za sranje.
Jer biti neovisan je nešto sasvim drugo.
Biti neovisan je znati postaviti granice.
Znati reći ne kada želite reći ne.
Ali i dopuštanje sebi da kada želite reći da.
Zna se upravljati vezama.
Relativizirajte se i tako osjetite što je važno, a što nije toliko važno.
Ali ne zaboravljajući da ljudi nisu stvari.
To kad komuniciramo s njima.
Kad damo svoje vrijeme.
Nešto radimo.
Čak i popodne ili trideset godina.
Ljudi su važni. A mi ih ne možemo koristiti.
Koristeći nevezanost kao izgovor.
Biti neovisan znači prihvatiti sjenu samoće.
Budi dobro kad nema nikoga drugog.
Ali biti i kad bude više ljudi.
Jer biti neovisan ne znači "dopustiti" nekome da vas prati.
Kao da ste polubog koji nekome čini uslugu tako što je uz vas.
Biti neovisan prati nekoga i ima nekoga koji prati vas.
Bez da vam je to jedina stvar u životu.
Bez da je to ostalo. Jer sve se mora zbrajati.
Biti neovisan ne podrazumijeva ne dijeljenje.
Jer da se obznaniš.
Upoznati drugu osobu.
Morate dijeliti.
Zato netko tko je neovisan ne može zaboraviti biti velikodušan.
Predati se.
Jer možete imati svoj vlastiti prostor.
Vaša stranica bez ikoga drugog.
Ali to nije nespojivo sa zajedničkim prostorom.
Onaj u kojem ćemo zajedno graditi.
Onaj u kojem će se srušiti od sve ove pogrešno shvaćene neovisnosti.
I plakati ili šutjeti ili razgovarati o dalekim zemljama ili našim majkama i kako nam nedostaju.
Onaj u kojem su naši strahovi.
Ne pretvaraj nas u ta čudovišta.
Ne znaju reći "žao mi je".
