"Glazba produžuje život i čini nas boljima"
Anna Tiessler
Za filozofa i skladatelja Íñiga Pirfana glazba je mnogo više od strasti i profesije. To je alat koji nam pomaže izvući najbolje iz sebe.
Dok je studirao filozofiju, a već je imao veliko znanje iz glazbene teorije, harmonije i klavira, Ínigo Pirfano, čuo je poziv glazbe i odlučio ući na Sveučilište Mozarteum u Salzburgu kako bi započeo studij dirigiranja orkestrom.
Skladatelj glazbe IV. Stote obljetnice Don Quijota , ujedno je osnivač i glavni dirigent Madridskog akademskog orkestra, za koji je 2011. dobio nagradu za mlado vodstvo od Zaklade Rafael del Pino.
Autor je glazbene inteligencije (Ed. Plataforma), knjige u kojoj s oduševljenjem otkriva kako nas glazba može učiniti boljima i učiniti naš život ljepšim i korisnijim.
Slušajte i razumijejte glazbu
Njegovo je djelo zapravo putovanje inicijacije koje se mora provesti mirno, u kratkim i intenzivnim dijelovima, na kraju svakog od kojih nam Íñigo Pirfano preporučuje nježne glazbene komade pretvorene u čarobne ključeve koji mogu otvoriti vrata znanju glazba i mi sami.
-Što vas je navelo da postanete direktor orkestra koji studira filozofiju?
-Počeo sam studirati filozofiju jer su me humanističke znanosti privukle. No, gotovo sam odmah imao brigu posvetiti se glazbi jer sam u umjetnosti pronašao više odgovora. Zapravo sam shvatio da više volim tumačiti Bacha ili Haydna, nego Heideggera ili Platona.
Ono što me zanimalo u obje discipline bio je njihov vitalni pristup sa svim neprolaznim porukama koje sadrže. Nadalje, jedan se subjekt vratio drugom. Glazbenom tekstu pristupam trenirajući filozofa koji interpretira partituru, kao vježbu iz hermeneutike.
"Imao sam brigu da se posvetim glazbi jer sam u umjetnosti pronašao više odgovora."
Partitura ne samo da se mora pročitati, već se mora i protumačiti, ako se ne radi o mrtvom tekstu. Iz tog je razloga najbolja glazba ono što stoji iza nota , kako nam je priznao skladatelj Gustav Mahler. Uvijek je potrebno znati čitati između redaka da bi se otkrile esencije.
-Što su zajedničko glazbi i filozofiji?
- Zanimljivo je da se oboje temelje na interpretaciji tekstova. Velika je sličnost između Platonovog dijaloga, Heideggerove metafizičke meditacije, Haydnove simfonije ili kantate Johanna Sebastiana Bacha.
Ovi tekstovi ili glazbena djela, napisani prije stotine ili tisuće godina, sadrže trajno aktualnu poruku koja govori o stvarima koje su ljudima najvažnije: ljubavi, životu, smrti ili transcendenciji. A podsjećaju nas i da smo jedinstvena, neponovljiva i nepromjenjiva bića. I ovo je najljepše što postoji.
Glazba obogaćuje našu duhovnost
-Ali kako otkriti ovu poruku koju glazba sadrži ili samu filozofiju?
-Glazbeni tumač ili filozof zaduženi su za izdvajanje one poruke koja je neprolazna, koja otkucava mrtvo slovo teksta ili partiture, kako bi je učinila aktualnom i prezentirala građanima 21. stoljeća kako bi znali što im nedostaje zanemarujući velika djela.
-Samo otvorite svoju knjigu pročitali smo hinduističku poslovicu: važne stvari u životu nisu stvari. Zašto ste ga odabrali?
-Ova je poslovica obdarena velikom mudrošću i sadrži veliku istinu s kojom sam se osjećao potpuno identificiranim. Ljudi često komentiraju da su filozofija, glazba ili umjetnička djela beskorisni. Naravno da su beskorisni! Zato su oni neophodni.
Rekao bih da su najbolje stvari u životu beskorisne. Ljubav, prijateljstvo, glazba nemaju trenutni prijevod u blagodati. I jest da najbolje stvari u životu ne donose koristi na našem tekućem računu, ali nas obogaćuju iznutra i čine većim i dubljim bićima.
"Najbolje stvari u životu ne isplaćuju se na našem tekućem računu."
Zanima me sve što ima veze s onim što obogaćuje naš najduhovniji aspekt, što nas čini jedinstvenim ljudima, obdarenima veličinom i što omogućava da plodovi budu plodni. I glazba je jedna od njih.
-Uduljuje li dobra glazba život, kako je tvrdio Yehudi Menuhin?
-Da, naravno, a također i ova izjava savršeno definira glavnu ideju koja me dovela do toga da napišem svoju knjigu. Zbog toga sam citat stavio na naslovnicu. Dobra glazba ima moć preobrazbe i dar izvlačenja najboljeg iz nas , što nas čini boljim ljudima. Također nas čini pametnijima i stavlja nas u međusobnu komunikaciju i zajedništvo, poboljšavajući kvalitetu naših odnosa i čineći život autentičnijim.
Stoga, kad netko ima sposobnost uživati i cijeniti dobru glazbu, automatski se život povećava, obdaren posebnim sjajem i čarolijom. Na taj način glazba život čini ljepšim, većim i daje nam bolju kvalitetu života i sreće.
Pobudite skrivene emocije
-Što sadrži glazba za buđenje osjećaja i osjećaja?
-Uvijek sam vjerovao da je čovjek duboko glazbeno biće. Bilo koji oblik glazbe svojstven nam je, čak i poznat. Glazba bi na neki način postala poput unutarnjeg glasa vlastitog duha . A to je da ona uvijek pušta u rad najiskrenije ljude, oslobađa nas strahova i neizvjesnosti.
Aristotel je već potvrdio da pročišćava jer nas oslobađa strahova i strahova. Ponekad živimo sa strahovima koji nas paraliziraju, tjeskobama koje nisu dobre. A glazba može biti utočište i podrška.
"Glazba uvijek provodi u djelo najiskrenijeg čovjeka, oslobađa nas strahova i neizvjesnosti."
U vezi s ovom temom, jedan od onih koji je najbolje razumio učinke glazbe bio je Gustav Mahler. Jednom je prilikom svom učeniku Brunu Walteru komentirao: "Znatiželjno je kad slušam glazbu, a također i kad je usmjeravam, pronalazim odgovore na svoje sumnje i strahove. U tom trenutku oni su prestali biti takvi." Ovako shvaćena glazba za mene je uvijek bila način učenja.
-Način znanja?
-Da, to je način znanja čija vrlina može natjerati svaku osobu da daje sve od sebe. Zato se može govoriti o postojanju glazbene inteligencije. To je također način znanja jer kroz njega intuiciramo i otkrivamo istine. Te su sigurnosti više poput intuicije, predosjećaja ili šestog osjetila.
To filozofi nazivaju „pjesničkom istinom“. Glazba tako postaje put, način da spoznamo sebe , druge i svijet oko sebe.
Glazba kao izvrstan način znanja
-Objasnite mi jedan praktični slučaj glazbe koja se shvaća kao način znanja, s velikom transformatorskom snagom. -Nekad
sam pričao anegdotu na koju me često podsjećao moj vlastiti otac Pedro Pirfano, sjajni dirigent i od kojeg sam sve naučio. Nakon izvedbe sjajnog koncerta Mozartovog Requiema, prišla mu je osoba iz publike i rekla: "Hvala, maestro, jer nakon vašeg večerašnjeg nastupa odlučila sam obnoviti svoj život."
Nije samo da je ta osoba uživala u koncertu, već je i sam glazbeni komad razgovarao s njom i imao otkriće. Ne znam pod kojim okolnostima je iznenada došlo do vrlo osobnog susreta između Mozartovog rekvijema sastavljenog 1791. i te osobe. Došlo je poput kucanja, kucanja i glazba mu je govorila. I odjednom mu se otvorio ocean mogućnosti. Poput Rilkeove pjesme, posvećene Apolonovu torzu, čiji posljednji stih glasi: "Moraš promijeniti svoj život", glazba mu je prenijela isto.
Moj je otac ovu anegdotu uvijek smatrao najvećim uspjehom u cijeloj karijeri, čak i više nego što je radio s velikim glazbenim genijalcima. To mu je dalo sigurnost da se posvetio poslu koji bi mogao ljude učiniti boljima. Budući da nas glazba oslobađa straha, otkriva našu najiskreniju ljudsku stranu i čini nas snažnima. Zbog toga ima i snažni duhovni naboj.
Dobra i loša glazba
-Da bi nam glazba mogla govoriti, moramo li slušati dobru glazbu?
-Ne razlikujem klasičnu i modernu glazbu, već dobru i lošu glazbu. Postoji trenutna glazba izvrsne kvalitete i drugi iz prošlosti s nebitnim djelima.
Sada nam dobra glazba uvijek govori i daje nam vijesti o onim stvarima koje su nam važne. Većina današnje glazbe puka je zabava poput knjiga koje čitate. I premda zabava mora imati istaknuto mjesto u našem životu, ako konzumiramo samo zabavnu glazbu ili knjige, odričemo se velikih djela koja nam imaju puno toga reći i prenijeti i koja sadrže istinsko blago. Za mene to osiromašuje.
"Dobra glazba uvijek nam govori i daje nam vijesti o onim stvarima koje su nam važne."
Sjajna glazba ili literatura genija govori nam o ljubavi, životu i prenosi važne poruke i osjećaje. A ako su ono što nam zaista treba hrana za duh i za vođenje punijeg života, sjajna djela učinkovit su način da utažimo žeđ.
-A kako se odvija ovaj susret?
-Kao što je rekao filozof George Steiner , susret s bilo kojim umjetničkim djelom osoban je. Kad nam veliko djelo udari u duh, sazove nas na sastanak koji je obično plodan i ostavlja neizbrisiv trag.
-Da li je naukovanje potrebno za razlikovanje dobre i loše glazbe?
-Kada prvi put posjetimo muzej, teško je znati je li slika koju imamo pred očima istinsko umjetničko djelo. Potrebno je najmanje učenja kako bi se znalo razlikovati dobro od lošeg djela.
Nešto slično se događa s glazbom ili čitanjem. S vremenom otkrijete tko dobro piše, tko je genij, a tko nije. A naučiti ono najbolje jest prepustiti se vodstvu . U mojoj knjizi svako poglavlje završava malim fragmentima glazbe koji mi se čine prikladnim kao put inicijacije.
Uvjeren sam da će vam pronalazak i slušanje ovih malih dragulja probuditi zanimanje i apetit za dobrom glazbom te omogućiti otkrivanje skrivenog blaga.
Pronađite svoj tempo
-Mi muškarci stvoreni smo od vremena. I glazba?
-Glazba je umjetnost koja se javlja u vremenu. To je tok u postajanju. I to je ono što se obično kaže: da neke bilješke umru kako bi se stvorilo mjesto za sljedeće. A u njegovoj se smrti sastoji njegovo biće, njegovo življenje.
Glazba nas na neki način podsjeća i na sebe jer nam se nešto slično događa.Kakav je naš život? Zapisnici koji umiru kako bi ustupili mjesto sljedećem. I u ovoj umirućoj minuti iz minute u minutu naše postojanje teče.
-U glazbenom djelu postoje različiti tempo ili vrijeme. Koji bi tempo trebao obilježiti naš život?
-Uronjeni smo u svijet u žurbi, bez veze. Živimo u stalnom dolasku i odlasku. Skladatelj Bruno Walter uvjeravao je da bismo trebali usvojiti smireni tempo, daleko od nezaustavljivog alegro-a s fuokom, naših dana.
Da bismo mirnije išli kroz život, morali bismo odabrati ležerniji tempo , poput grazioso andantino, prijateljski tempo s kojim ćemo se zaustaviti i uživati u malim stvarima.
-Drevni Grci nisu imali pametne telefone i proveli su mnogo sati razmišljajući. Tako su razlikovali vrijeme između Kairosa i Krónosa …
-Na Zapadu, kad mislimo na vrijeme, mislimo samo na jedno vrijeme. Grci su govorili o dva vrlo različita vremena: Kairosu i Krónosu.
Zašto vrijeme teče drugačije kad smo s ljudima koje volimo? Zašto bismo željeli produžiti sretne trenutke ? Zašto kada organiziramo večeru s prijateljima, želimo da to traje vječno? Jednostavno zato što smo imali pristup onome što su Grci nazivali Kairosovim vremenom .
Kad odemo liječniku i moramo pričekati 50 minuta na savjetovanju prije nego što nas posjete, proteklo vrijeme nije isto kao vrijeme večere s prijateljima. Razlog je taj što je ovo vrijeme čekanja samo Krónosovo vrijeme. Tih 50 minuta nema nikakve veze s 50 minuta uživanja u Mozartovom Requiemu, na primjer. Vrijeme je isto, ali u stvarnosti to su različite stvari.
Krónos je vrijeme kozmičko vrijeme i može se mjeriti satovima. Kairosovo vrijeme je egzistencijalno vrijeme ljudi, naše unutarnje vrijeme i ima posebnu gustoću koja olakšava susrete sa samim sobom.
-Da li postižemo lagan tempo u životu, trebaju li nam tišine?
-Šutnja je osnovni uvjet zvuka u glazbi, baš kao što je sjena u slikarstvu ili praznina u skulpturi. Glazba je glazba koja se temelji na postojanju tišina.
U takvom nesretnom i bučnom društvu postoji strah od tišine. Razlog je jednostavan: šutnja nas stavlja u izravnu komunikaciju sa nama samima. I mnogo puta nam je taj susret zastrašujući.
"Tišina nas dovodi u izravnu komunikaciju sa nama samima."
Daljnja upotreba uređaja kao što su mp3, mobitel itd. omogućuje ljudima da funkcioniraju poput automata, bez imalo trenutka da osluškuju sebe i uživaju u tišini . Sadašnjem čovjeku nedostaju ona vremena koja nazivam dobrim vremenom za opuštanje i ponovni susret.
Terapijska snaga glazbe
-Ima li glazba terapijskih vrlina?
-Osim sposobnosti glazbe da probudi našu najljudskiju stranu, može nas i poboljšati zahvaljujući svojoj terapijskoj snazi. Iako njegovu ljekovitu moć tek treba istražiti, stručnjaci za neurofiziologiju objašnjavaju da je glazba vježba koja uključuje cijeli mozak.
Dokazana je činjenica da je korisna za mozak i za stjecanje vještina. Ali, koje su posebne prednosti slušanja ili vježbanja? Čini se da glazba aktivira dio mozga koji ima više veze s kvocijentom inteligencije i inteligencijom špekulativnog tipa te s hemisferom koja ima veze s kreativnim i maštovitim.
"Dokazana je činjenica da je glazba korisna za mozak i za stjecanje vještina."
Stoga glazba postaje savršena gimnastika za naše neurone . To se jasno vidi kada glazbenik nastupa: čita, sjeća se svog znanja o harmoniji, glazbenoj znanosti … Ako proučavate moždane mape i slike u ovom točno određenom trenutku, vidite da je čitav mozak pušten u rad, što postaje nešto poput orkestra. To donosi nespornu činjenicu.
Postoje i studije koje osiguravaju da slušanje i vježbanje glazbe omogućava djeci da budu bolji učenici u jezicima i matematici . Neki popularizatori znanosti poput Philipa Balla idu dalje pa čak tvrde da glazba može utjecati na imunološki sustav, jačajući ga i povećavajući razinu proteina koji se bore protiv mikrobnih infekcija.
Osjećaj zajedništva
- Dobar redatelj mora biti veliki inspirator kao i svaki vođa?
-Doista, dobar dirigent mora biti velika inspiracija . To je dio vaše misije. Dirigent je jedna od paradigmi vođe i mora biti netko tko izaziva oduševljen odgovor njegovih glazbenika.
Entuzijazam se ne može prisiliti, to je odgovor s ljubavlju. A odgovori ljubavnog tipa uvijek su dobrovoljni. Vrata ljudi otvaraju se samo iznutra. A prije pozivnice može postojati samo radosno i dobrovoljno prianjanje.
Nego se misija redatelja sastoji od slušanja i stvaranja prostora za razmjenu ideja. Ako članovi uoče da redatelj ne sluša pažljivo, nitko neće biti nadahnut za rad s njim i neće dati sve od sebe. Empatiju dobrog redatelja je neophodno stvoriti osjećaj zajedništva i suodgovornosti.
-Znači da nema loših timova, već loših direktora ili vođa?
-Oduvijek sam vjerovao da nema loših timova već loših redatelja koji ne znaju upravljati njima. I to je primjenjivo na sva područja rada.
Kad ste dobar redatelj ili čak šef, znate izvući najbolje iz svih članova svog tima ili orkestra i u stanju ste stvoriti kohezivnu skupinu koja će funkcionirati kao cjelina. Nedostatak vodstva ravnatelja uzrokuje da se ljudi iz tima ne rade u skladu sa svojim sposobnostima.
Kriza kao prilika
-Mogu li nas krize učiniti jačima i sigurnijima?
-Često me pitaju postoji li posebna glazba za krizu. Ali kakva je to zapravo kriza? Živimo u teškim vremenima.
Izraz "kriza" ne mora biti negativan pojam. Ono što me zanima kod kriza je prilika koju nam daju da se popravimo , da izađemo jači. Krize nisu loše, to ovisi o tome kako ćemo se nositi s njima. Profesionalna kriza ili osobna kriza ne moraju biti negativne.
"Krize nisu loše, to ovisi o tome kako ćemo se nositi s njima."
U stvarnosti, ljudi su često uronjeni u krizu jer moraju neprestano birati između dva puta, a jedan je ispravniji od drugog. S kojim, uvijek na neki ili onaj način, odlučujemo i u krizi smo.
Trenutna kriza i okolnosti kroz koje prolazimo uzrokovane su uglavnom pohlepom. Protiv pohlepe se ne može boriti fiskalnim ili političkim mjerama, već od srca pokušavajući učiniti svakoga od nas manje pohlepnim. Kao što je Gandhi rekao : "ako želite promijeniti svijet, promijenite sebe . " I bio je u pravu, jer je vaša osoba područje života nad kojim imate najveću kontrolu.
Proplanci u šumi
-Je li vam fraza "promijeni život", njemačkog pjesnika Rilkea, pomogla da upravljaš rutinom?
-Istina je da tu frazu pokušavam provesti u praksi gotovo svakodnevno. Ne mogu vam reći kada je točan trenutak kada se to događa. U životu ili svakodnevnom događaju se posebni događaji ili trenuci koji vas mogu navesti da usvojite promjenu kursa, čak i ako je minimalna.
Filozof Heidegger te je trenutke nazivao Lichtungen ili šumskim proplancima . Čišće u šumi su narušavanje intuitivne istine koja je skrivena i koja se otkriva u određenom trenutku. Ova krčenja šuma mogu dovesti do snažnih transformacija ili promjena. Na tome se temelji naš život.
