E551: sumnjivi aditiv
Ovaj aditiv za hranu, silicijev dioksid, uobičajeno je sredstvo protiv slijepljenja. Europska agencija za sigurnost hrane upozorava da bi mogla sadržavati nanočestice i poziva na dodatne studije o njezinoj sigurnosti.
Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) nije jasno da je aditiv E551 (silicijev dioksid) je sigurna za zdravlje. Agencija upozorava da ovaj aditiv može sadržavati nanočestice čiji je učinak na tijelo nepoznat.
Može sadržavati nesigurne nanočestice
Silicijev dioksid, koji se dobiva iz kvarca u stijenama i pijesku, također je poznat kao sintetički amorfni silicij. Koristi se kao dodatak hrani u različitim oblicima: dimljeni silicijev dioksid i hidratizirani silicijev dioksid (uključujući silikagel).
Općenito se smatra da tijelo teško apsorbira silicijev dioksid i da ga to čini bezopasnim, no u nekim su tkivima otkriveni ostaci materijala koji ga sadrže.
Iako istraživači priznaju da nema dokaza da uporaba E551 može biti štetna u količinama u kojima se koristi, ističu da nedostaju podaci koji bi potvrdili njegovu sigurnost i traže pojašnjenje propisa te provođenje toksikoloških ispitivanja.
Prisjećaju se da su neka ispitivanja toksičnosti provedena šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, metodama analize koje nisu dopuštale utvrđivanje mjeri li se sadržaj silicija ili silicijevog dioksida ili dolazi iz aditiva za hranu E551 , ako je bio prisutan prirodno ili ako je odgovarao drugim izvorima.
Nadalje, aditiv se sastoji od aglomerata primarnih nanočestica većih od 100 nm. Međutim, ovisno o materijalu koji se koristi za njegovo dobivanje i postupku koji se koristi za proizvodnju aditiva, "ne može se u potpunosti isključiti", ističe agencija, "da neki od tih aglomerata imaju dimenzije manje od 100 nm ", što je ograničenje Iz čega na etiketi treba naznačiti da proizvod sadrži nanočestice.
Kao dodatak hrani, silicijev dioksid se koristi kao sredstvo protiv slijepljenja i za upijanje vlage u prahu i mljevenim proizvodima.
Među hranom u kojoj se može naći su: začini, češnjak u prahu, instant juhe, ribani sirevi, pržena hrana, guma, sushi riža … Uobičajeno je i dodavanje dodacima, kako bi se spriječilo da se različiti sastojci slijepe.
Problem saznanja ima li proizvod nanočestice ili ne
Nedostatak sigurnosti u vezi s učincima koje bi nanočestice mogle imati na naše zdravlje dovelo je do nametanja obveze prijave njihove prisutnosti na oznakama proizvoda koji ih sadrže ili bi ih mogli sadržavati.
Nedavno, suočena s kontroverzom koju je izazvalo nekoliko skandala s hranom, francuska vlada analizirala je tisuće proizvoda kako bi pregledala različite aspekte povezane sa sigurnošću hrane. Jedan od aspekata u kojem je primijetio bila je prisutnost nanočestica u često korištenim proizvodima i je li se ta prisutnost odrazila na označavanju.
Od 40 analiziranih kozmetičkih proizvoda, u 87% uzoraka otkrio je nanočestice ispod 100 nm. Što se tiče prehrambenih proizvoda, među kojima su bili pekarski proizvodi, ukrasi za slatkiše i začini, nanočestice su otkrivene u 39% od 74 analizirane hrane.
Međutim, ta se prisutnost jedva odražavala na naljepnicama , pa su ih potrošači koristili ili konzumirali bez mogućnosti da znaju da mogu sadržavati nanočestice.
