"Odlučili smo balansirajući obrazloženje i osjećaje"
Pablo Cubí
Kako mozak donosi odluke? U ovom intervjuu psiholog i liječnik neuroznanosti Diego Redolar objašnjava da najprimarniji mozak, amigdala, ima puno veze s tim.
Naš um počinje donositi odluke od trenutka kada se probudimo. Međutim, ove se odluke često čine nedosljedne, pa čak i iracionalne.
Često nismo svjesni da na neke naše odluke utječu osjećaji i instinkt. Najprimarniji mozak, amigdala, ima puno veze s tim.
Mozak se razvijao tijekom evolucije.
Diego Redolar, psiholog i liječnik iz neuroznanosti, ko-direktor Kognitivnog neurolaba i profesor na Otvorenom sveučilištu u Kataloniji, jedan je od velikih istraživača ljudskog ponašanja i njegove korelacije s različitim dijelovima mozga koji se aktiviraju. Pitali smo ga kako izgleda taj mehanizam.
Mijenja li se naš način odlučivanja tijekom godina?
U donošenju odluka neprestano tražimo ravnotežu između razrađene, svjesne obrade i one automatski, nesvjesne i intuitivne; između zaključivanja i osjećaja.
Obrazloženje bi uvelike ovisilo o funkcioniranju prefrontalnog korteksa, koji ne sazrijeva u potpunosti do odrasle dobi.
Jedna od glavnih odgovornih za emocionalnu obradu je amigdala, oblikovana tijekom evolucije koja se pri rođenju već doživljava izvanredan razvoj.
Nemamo uvijek sve podatke za donošenje promišljene odluke.
Ne, i unatoč svemu, mi moramo odlučiti. Zato naš mozak uvijek traži stvari kako bi odabrao jednu ili drugu opciju, čak i ako ništa ne znamo.
Kad nam nedostaju informacije, možemo se osloniti na aspekte koji u principu nemaju puno veze s racionalnom odlukom. Primjerice, kad birate između dvoje ljudi koje uopće ne poznajemo, oblik lica postat će važan.
Sigurno ste ikad dali ili čuli komentar poput: "Uopće ne poznajem ovu osobu, ali njegovo mi lice ne daje dobre vibracije." Općenito su lica koja pokazuju sretan izraz lica s ustima u obliku slova "U" i obrvama u obliku slova "Ʌ" klasificirana su kao lica koja označavaju samopouzdanje.
Zašto prejudiciramo na ovaj način?
Spontano je i automatsko. U tom smislu, bilo je moguće provjeriti u eksperimentalnom kontekstu da ako pokažete dvije slike, jednu lica s obilježjima koja označavaju nepovjerenje, a zatim neutralno lice, sudionici imaju tendenciju da nevtralnom licu također pripišu nepovjerenje.
U skladu s tim, utvrđeno je da se aktivnost amigdale povećava kada se procjenjuje povjerenje ili nepovjerenje.
Neće biti toliko mehanički.
Nejasno. Naša osobnost također utječe na nas da donesemo jednu ili drugu odluku. Na isti način, drugi socijalni aspekti utječu izvan povjerenja koje kandidat u nama pobuđuje.
Može li se ovo razlikovati s godinama?
Djelotvorno. Stariji ljudi podložniji su prijevarama, posebno financijskim, a njihova sposobnost donošenja odluka je ugrožena.
Primjerice, to se događa s obzirom na namjeru glasanja, jer oni predstavljaju više problema nego mlađi ljudi kada je riječ o obradi ključeva koji se odnose na nepovjerenje kada opažaju druge ljude.
Kako amigdala djeluje?
Amigdala je uvijek budna i reagira na bilo koji znak opasnosti, na primjer, videći zmiju ili pauka. Redatelji horor filmova to dobro znaju. Koriste se tim mehanizmima kako bi nas natjerali da skočimo sa stolice.
Ali amigdala otkriva i pozitivne podražaje: koliko smo puta prošli kroz restoran, a da to nismo primijetili i otkrili kad smo gladni? Tamo je amigdala intervenirala.
A kad me instinkt ne ponese?
Očito je da možemo obuzdati svoje iskonske instinkte. Čak smo uspjeli pronaći područje koje to čini. Za doručkom, suočeni s dilemom između kolača i komada voća, odabirom najzdravijeg iako nam se kolač najviše sviđa, aktivira se bočna regija moždane kore.
To je područje koje smo identificirali kao samokontrolu. Razumijemo da je osnovno područje razmišljanja o važnim odlukama, onima u kojima se vrednuje dugoročna korist, a ne samo neposredna želja.
Koji su još čimbenici uključeni u donošenje odluka?
Utjecaj drugih je važan. U tolikoj mjeri da nas može natjerati da sumnjamo u vlastite sigurnosti, fenomen koji nazivamo zabludom stručnjaka.
Obavljeni su eksperimenti, gdje je prestižni novinar postavljao apsurdna pitanja, poput dolaska vanzemaljaca istog dana, a ljudi su na to pitanje odgovarali bez pitanja.
Drugi element koji treba uzeti u obzir je procjena opcija koje su nam predstavljene. Primijetimo da, ako moramo birati između stvari od jednog eura i tisuću jedan, primjećujemo veliku razliku. Međutim, između sto tisuća eura i sto i tisuću ne vidimo toliko.
Nagrada također igra ulogu.
Naravno. Uspjeli smo locirati područja mozga koja su aktivirana da pojačaju odluku koju donosimo. Vidjeli smo da se ako se nagrada dodijeli nakon akcije aktivira vrlo važno područje mozga za obradu pojačavajućih informacija, jezgra akumulirana.
Ako sljedeći put kada se zahtijeva ta radnja, ona ne bude nagrađena, zona koja se aktivirala prestaje to činiti. Mozak tumači da više nema motivacije za donošenje takve odluke. To je nešto što bi roditelji trebali uzeti u obzir prilikom nagrađivanja djece.
Je li donošenje odluka visoko proučeno?
Onaj tko se najviše bavio njihovom analizom je neuromarketing, tražeći način za bolju prodaju. U tom su pogledu napravili mnogo eksperimenata.
Otkrili su da ako se paket kokica ponudi za 3 eura, a drugi za 7 eura, ljudi su se odlučili za mali. Međutim, ako stavite drugu srednju opciju na 6,5 eura, kupit će 7 jer to prepoznaje kao veliko poboljšanje za samo 50 centi više.
Malo tko se zaustavlja misleći da su s 3 već imali dovoljno kokica. Ideja ponude je vrlo moćna.
