Neka djeca odrastaju bez etiketa
Laura Gutman
"Moj je sin tako … pametan? Crybaby?" Oznake im ne dopuštaju da budu svoji. Pomozimo im da otkriju tko su, bez da ih moramo provaliti.
U obitelji distribuiramo uloge prema raspoloživosti. Međutim, kada u budućnosti djeca namjeravaju mijenjati kostime jedni s drugima, pojavit će se sila naljepnice s kojom su katalogizirana, a čak i ako promijene kostim, roditelji će ih i dalje gledati i imenovati prema onoj koja im je prvotno dodijeljena.
Zašto ne bismo prestali etiketirati djecu?
Postoji suptilan i nevidljiv trenutak, u kojem dijete registrira da nešto nije u redu. Ne može to jasno izraziti, ali zna da je zatvorenik uloge koja mu je postavljena i koju je preuzeo kao svoju.
Ako mislite da je to smiješno, nitko vas neće prepoznati kad ste zabrinuti; ako mislite da ste glupi, nitko vam neće vjerovati kad dobijete najbolju ocjenu u školi; ako je najagresivniji, uvijek će ga kriviti za tuđe vapaje, odnosno dijete će živjeti s osjećajem trajne nepravde.
I, iznad svega, osjećat će da se na njega ne gleda iskreno , da će leća s koje ga promatraju uvijek biti obojena bojom lika.
Zgodan, spor, pristojan, atletski, lijen …
Kako možemo znati ako svoju djecu katalogiziramo različitim oznakama? U prvom redu, potrebno je da obiđemo etikete unutar kojih smo bili zatvoreni tijekom djetinjstva, istodobno da će nam biti korisno sjetiti se stečenih i proživljenih od naše braće.
Ovo razmišljanje ponudit će nam tragove o internaliziranim modelima koje ćemo kasnije koristiti u raspodjeli uloga među našom djecom.
Ako želite da postane sretna odrasla osoba, neka bude on sam.
Položite test: A vi, kako ste se osjećali?
- Pokušajmo napisati neke fraze za koje smo čuli kako ih roditelji ponavljaju kako bi se odnosili na nas dok smo bili djeca.
- Pokušajmo se sjetiti jesu li nas te riječi činile sretnima ili nesretnima. Ako nas dovedu u nevolju, ako se osjećamo zatraženo, prezirano, poniženo ili cijenjeno.
- Pokušajmo se sjetiti jesmo li u tim istim trenucima čeznuli postati druga djeca.
- Dozovimo događaj u kojem smo prepoznati onakvima kakvi zapravo jesmo.
- Zadržimo napisani rad i čitajmo ga svaki put kad nismo zadovoljni stavovima svoje djece. Prisjećanje na to daje nam novu viziju djetinjstva naše djece.
