Žene koje imaju rođendan su opasne
Navršim 44 godine i preplavljen sam sažaljivim porukama. Ali problem mojih godina je svijet, a ne ja. Svijet koji želi da budemo vječno djetinjasti, kolebljivi, kontrolirani i ne baš opasni.
Dragi ludi umovi,
Ovaj blog pišem na datume oko svog 44. rođendana, preplavljen beskonačnošću poruka koje su me već dugi niz godina odmah obavijestile da nešto nije u redu. Ne izravno, naravno: kad kažem svoje godine, trenutak je tišine nakon kojeg svi lansiraju uklanjanje željeza sa stvari. A, "stvar" je nitko drugi nego činjenica da sam žena i da navršim 44 godine.
"Hej, ništa ne primjećuješ", "Čini se kao da imaš 30", "Koliko imaš 18 godina?" (slijedi smijeh-smijeh, lakat-lakat).
Razjasnimo stvari.
Izračunavajući tu gadnu matematiku kakva sam , 44 godine su bile oko 16.071 dana na licu zemlje. Tih sam dana bio širom svijeta (što je nešto manje romantično nego što se čini), naučio sam nekoliko jezika koji su mi dali neočekivane mentalne resurse, napisao sam i objavio nekoliko knjiga, izgradio sam čvrstu i lijepu afektivnu mrežu , Živio sam na puno mjesta, imao sam puno orgazama, uzeo sam brojne štapove koje radije ne računam, bio sam depresivan oko 4 puta i toliko sam ga puta prevladao, jednom sam otišao na terapiju i otišao prilično obnovljen, a la feniks.
Moja želja je izmijenjena u svim smjerovima , tako da sam već bio sve, čak sam bio i homoseksualac, a da nisam putovao ili bilo što drugo. Imam oštar smisao za humor i pogled na svijet koji oboje čini moj život istovremeno sretnim i ogorčenim, vratio sam se iz mnogih stvari, a nisam ni započeo neke druge. I svaki put mi nedostaje više stvari za napraviti, jer svaka stvar koju radim upućuje me na pedeset koje još nisam učinila i koje želim učiniti.
Za sve ovo, dragi umovi, treba vremena. Nisam mogao s 30, a još manje s 18.
U ostalom, svaka od ovih stvari ostavila je jasan trag na meni , mojoj glavi, mom duhu i mom tijelu. Imam modrice, ožiljke, bore, čak i određenu i vertikalnu između obrva i obrva od tolikog namrštenog i slomljenog vrata tražeći rješenja za probleme koje sam pronašao. A ako sam ovdje, to je zato što sam nekako pronašao ta rješenja.
Mojih 16.071 dan je primjetan u svemu što radim: uočljivi su u orgazmima koje dajem i primam, u zabavama koje priređujem, u člancima koje pišem, u stvarima kojima se smijem i stvarima koje ne volim. , u granicama koje sam postavio i u pitanjima koja sam pustio da prođu i da su mi prije nekoliko godina napravili žvakaće želudac.
Doći ovako daleko čini mi se nekakvim čudom , kad vidim kako svijet ide. I čineći ga ponosnim među svim onim suosjećajnim porukama zbog nečega što mi se čini čudom, to čudo čini još većim.
Problem mojih godina je svijet, a ne ja. Svijet koji želi da žene budu vječito djetinjaste, neiskusne, podatne, kolebljive, kontrolirane i vrlo malo opasne.
Ali ja, dragi moji, kao i mnogi od vas, u opasnosti sam. I istina: obradovan sam što sam opasan.
