Kad svi ti sretni ljudi spavaju

Roy Galán

U crnoj rupi depresije čini se da se nikad ništa neće promijeniti. Da će se sve nastaviti ovako sivo, ovo neumno. To će i dalje vagati disanje.

Depresije ne krvare.

Primjećujem da ste depresivni, kažu vam.

Jeste li obeshrabreni?

Kažu vam jer primjećuju da se ne uzbuđujete zbog istih stvari zbog kojih se i oni njih uzbuđuju.

Jer vidite žice i maske i pozadine.

I moraš se pretvarati da ne znaš.

Planovi vam se počinju činiti apsurdnima.

Za što?

Sjajno pitanje.

Počneš se zavlačiti. Ne javlja se na telefon. Da manje izlaze.

Stoga vam prestanu govoriti da vas primjećuju neobično.

I ljudi se umore od vas.

To ste željeli. Biti na plutajućem čamcu.

Otok koji se malo-pomalo prlja.

Prvo ostavite punu pepeljaru.

Zatim posuđe.

I odjednom su vam pauci zauzeli prostor.

I nije te briga.

Čini se da ništa nije važno.

A ti si pretužna da bi plakala

Volio bih da možeš plakati jer bi se barem sažalio.

Dali biste sebi nešto.

Tebi.

Možeš, izađi odatle, ne budi blesav.

Željeti je snaga, hajde, hajde.

Gluposti, to se odnosi dobrim maršem.

Dobar kurac.

A ti sve slušaš kao da ništa nije uživo i sve je snimljeno.

Daješ da zastane. Vi ga isključite. Vidiš opet.

I dolazi noć.

Najgore su noći.

Kad svi ti sretni ljudi spavaju.

A ti ne možeš.

Preplavljeni ste svim uspomenama.

Osjećate se krivim jer to ovisi samo o vama, a vi ne.

Sutra će biti drugi dan, sutra ću sigurno pronaći poticaj.

Sutra odlazim.

Sutra se popravim.

Sutra zovem.

Sutra započinjem dijetu.

Sutra sve.

Ali dolazi sutra.

A vi ste i dalje isti sablasno zarobljeni.

Kad se okrenete kemiji, više niste vi.

Nisi više taj sramežljivi dječak.

Ne ona djevojka koja je naginjala melankoliji.

Ali ni ti nisi druga.

Živite na ugodnoj slici koju drugi mogu vidjeti.

Ne želite više izaći iz okvira.

Nema više opasnosti.

Svi smo bili dječaci i djevojčice.

Svi se radujemo zagrljaju kad se vratimo kući.

Prekrasna djevojka, kako je lijep crtež.

Moja zgodna kako je dobra.

Svi smo igrali i svijet nije mario što mislimo.

Ni nas nije bilo briga.

Samo smo se igrali komadom konopa i štapom i skakavcem.

Bilo je vrijeme kad smo jednostavno bili i bili.

A ako ste bili nešto, možete biti opet.

Zatvori oči.

Ti si dijete.

Ti si cura.

Nije važno što mislite.

Nije važno što oni misle.

Valjan sam.

Vrijedan sam toga.

Jer sam živ iako ne znam zbog čega.

Kao i plačuće vrbe.

Gusjenice i alge.

Sav zaljuljan u ovoj nevjerojatnoj beskonačnosti.

Otvori oči.

Jebati.

Kako dobro.

Još uvijek sam ovdje.

Samo jednom.

Koliko će se jelena danas roditi?

Popularni Postovi

Priče o Jorgeu Bucayu: požari i klarion

Bio je grad u kojem su pucali požari. Zahvaljujući svojim susjedima otkrili su da im tehnologija može pomoći ... ali bilo je čimbenika koje su zaboravili uzeti u obzir.…